Plastika je bila transformirajuća inovacija za cijeli svijet kada je prvi put izumljena. Postoje različite vrste plastika koje se koriste za različite svrhe, ali su im glavne karakteristike čvrstoća, fleksibilnost, izdržljivost i dugotrajnost. Može se oblikovati u bilo koji oblik i može se masovno proizvoditi jeftino i brzo.  Sa druge strane, iste karakteristike koje danas čine plastiku sveprisutnom – također imaju dugoročne posljedice i probleme za okoliš.

Koliko je veliki problem onečišćenja okoliša plastikom?

Zagađenje plastikom značajan je svjetski problem. Od dubina oceana do vrhova Mount Everesta, otpad vezan uz plastiku onečišćuje svaki dio našeg planeta. To nije tek neki površni probem – plastično zagađenje prijetnja je za divljinu, ali i ljudsko zdravlje.

Proizvodnja plastike drastično raste

Plastika se prvi puta pojavila prije duže od stoljeća, ali masovna proizvodnja proizvoda od plastike zapravo je tek počela 1950-ih. Od tada proizvodnja plastike drastično raste iz godine u godine. Procjenjuje se da smo do sada proizveli 8,3 milijarde tona plastike. Od toga je 6,3 milijarde tona – 76% od ukupno proizvedenog – završilo kao smeće. Ako se trendovi nastave, procjenjuje se da će otprilike 12 milijardi tona plastičnog otpada zatrpavati odlagališta otpada i zagađivati prirodni okoliš do 2050. godine.

Jedan od najvećih izvora onečišćenja plastikom je ona koja se koristi za jednokratnu upotrebu. Plastika za jednokratnu upotrebu se upotrebljava kod svakog proizvoda koji je namijenjen jednokratnoj upotrebi i bacanju. To uključuje vrećice s namirnicama, plastične boce, ambalažu za hranu, šalice, pribor za jelo, slamke i brojne druge proizvode od plastike. Nakon što tvrtke izrade jednokratni proizvod od materijala koji se zadržava i razgrađuje stotinama godina bez infrastrukture koja bi se bavila njima nakon što odsluže njihovu upotrebu, zapeli smo s onim što je – više ili manje – besmrtno smeće.

Plastika se zadržava stoljećima…

Odbačeni papirnati ručnik će se razgraditi i vratiti u zemlju za samo dva do četiri tjedna. Plastika može trajati i do 1000 godina dok se razgradi. Čak i tada zapravo nikada ne nestaje. Jednostavno se raspada na sve manje dijelove – vjerojatno ste već čuli kako se za te mikroskopske čestice plastike koristi naziv mikroplastika. Te su plastične čestice jedva vidljive ili nevidljive golim okom i u biti će postojati zauvijek bez intervencije čovjeka. Jedini način trajnog uništavanja plastike je izgaranjem – postupkom koji u atmosferu oslobađa otrovne kemikalije i stakleničke plinove.

Većina vrsta plastike se ne mogu reciklirati

Problem zagađenja plastikom dodatno komplicira činjenica da se većina plastike ne reciklira. Ovdje je detaljniji prikaz o vrstama i upotrebi plastike. U usporedbi s drugim materijalima koji se mogu reciklirati poput aluminija, stakla i papira, plastika ima vrlo nisku stopu povrata – čak i ako je pokušate reciklirati. Plastika je toliko jeftina za proizvodnju da recikliranje iz financijske perspektive nema previše smisla, tako da bi plastični spremnik koji ste marljivo isprali i stavili u kantu za reciklažu ionako mogao završiti na odlagalištu otpada.

Od milijardi tona plastike koju su ljudi stvorili od izuma, reciklirano je prema znanstvenim radovima samo oko 9%. Sljedećih 12% je spaljeno, a nevjerojatnih 79% završilo je na odlagalištima ili zagađujući okoliš. Kad uzmete u obzir povijesnu proizvodnju plastike, podaci su još više poražavajući. Oko 91% ikada proizvedene plastike nikada nije reciklirano.

Mikroplastika kao neizmjerljiva prijetnja

Komadići plastike manji od 5 milimetara duljine smatraju se mikroplastikom, a mi tek počinjemo shvaćati prijetnju koju mogu predstavljati. Postoje dvije vrste mikroplastike – primarna i sekundarna. Sekundarna mikroplastika su prethodno spomenuti razgrađeni komadići većeg plastičnog otpada. Primarna mikroplastika proizvedena je tako da bude sitna. Izvori uključuju industrijske abrazive i mikrokuglice – sitne komade polietilenske plastike koji se dodaju kao piling proizvodima za zdravlje i ljepotu.

Najmanja mikroplastika toliko je sićušna da može proći kroz sustave za filtriranje vode i završiti u velikim jezerima i oceanima. Odatle se mogu infiltrirati u prehrambeni lanac i našu pitku vodu.

zagađenje plastikom u oceanima

Plastika u oceanima postala je ozbiljna prijetnja za okoliš, a svijest oko toga u nekim zajednicama je zabrinjavajuća. Godišnje u našim oceanima završi više od 8 milijuna tona plastike. Ta se brojka možda ne čini velikom u usporedbi sa stotinama milijuna tona ostalog otpada na odlagalištima poput otpada od hrane, ali uzmite u obzir koliko je plastika lagana i da je to samo ono što završava u našim oceanima.

Jednom kada je u oceanu, plastika nastoji pratiti strujenje mora i akumulira se u masivnim plutajućim ‘lokvama’ krhotina. Između Havaja i Kalifornije nalazi se Velika pacifička gomila smeća, nakupina boca, pakiranja deterdženta, čaša za jednokratnu upotrebu, plastičnih vrećica, izgubljenih ribarskih mreža i drugog plastičnog otpada veličine Francuske. To je mjesto plutajućeg smeća u svijetu koje nadmašuje morski život 6:1, i samo je jedno od nekoliko takvih mjesta za smeće u našim oceanima.

Zagađenje plastikom u divljini

Prema nekim procjenama, plastični otpad svake godine ubije čak milijun morskih bića. Postoji niz načina na koje je plastika smrtonosna za divlje životinje, posebno za morske životinje. Morski život često može zamijeniti plastične ostatke s hranom – plutajuća plastična vrećica izgleda kao meduza gladnim morskim kornjačama. Morske ptice često jedu poklopce i ostale tvrde plastične ostatke. Kad uđu u životinjski želudac, ove plastike mogu uzrokovati začepljenja, pothranjenost i eventualno gladovanje.

Mikroplastika se može nastaniti u tkivima bića, trujući ih iznutra. Prema izvješću Ujedinjenih naroda, zagađenjem plastikom oštećeno je 800 različitih morskih vrsta, uključujući 40% svih kitova i dupina, 44% morskih ptica i polovicu svih morskih kornjača.

Plastika šteti čovjeku

Divlje životinje nisu jedine koje unose plastiku u svoj organizam. Mikroplastika je napala morski prehrambeni lanac, a to uključuje ribe i školjke koje jedemo. Izbjegavanje morskih plodova ipak neće umanjiti plastiku u prehrani. Mikroplastika je također pronađena u pivu, medu i morskoj soli.

Jednom kada uđe u ljudski organizam sumnja se da plastika doprinosi razvojnim, imunološkim i hormonalnim zdravstvenim problemima poput problema sa štitnjačom – pa čak i nekih vrsta karcinoma. Problem je rašireniji nego što mnogi shvaćaju. Studija iz 2008. otkrila je da je gotovo 93% odraslih testiralo pozitivno na BPA (bisfenol A), industrijsku kemikaliju koja se koristi za očvršćavanje određene plastike. Poznato je da se BPA ispire sa plastičnih posuda hrane.

Napravite što možete kako biste smanjili upotrebu plastike

Svijet bez plastike danas je gotovo nezamisliv. Doista, mnoge tehnologije koje koristimo ne bi bile moguće bez njih. Plastika je korisna, prikladna, jeftina i izdržljiva, zbog čega je treba koristiti odgovorno kada je to potrebno, a nikako kada postoje druge, višekratne mogućnosti koje djeluju jednako dobro, ako ne i bolje.

Informirajte se oko vrsta plastike i njihove upotrebe kako biste donosili bolje odluke i čuvali naš planet.